Violeta Greg je poljska književnica koja od 2006. živi u Velikoj Britaniji. Objavila je šest zbirki poezije, kao i zbirku priča Zelene voćke. Ova zbirka priča osvojila je nagrade za književnost „Jan Mihalski” i „Varvik”, a bila je u najužem izboru za prestižnu književnu poljsku nagradu „Nike”, kao i za „Internešenel men Buker”. Priče i pesme objavljivala je u Gardijanu, Vajt rivjuu, Asimptoti.
Nad poljsku provinciju i selo Hektare pao je mrak, nepregledni i čini se da neće skoro svanuti.
Zbirka priča Zelene voćke broji dvadeset i četiri priče povezane glavnom junakinjom.
U centru priče je devojčica Viola koja sa svojom porodicom živi u Hektarima. Ima hobi; sakuplja etikete sa kutije šibica i voli da slika.
Osamdesete godine prošlog veka u ovim pričama oslikavaju mentalitet i stanje tadašnjeg društva; nemaštinu.
Kako Viola kroz priče odrasta tako se i njena mišljenja menjaju, postaju zrelija, ozbiljnija i rečenice preciznije, konciznije.
Postala je devojka bez mnogo pombe, ali i bez mnogo pomaganja da se snađe u tom svetu. To bi bilo vrlo čudno da na samom početku čitaocima nije servirana priča o tome kako je Viola došla na svet. Uz mnogo mučenja i odricanja njena majka je do poslednje sekunde morala da radi. Neljudski odnosi u ovim pričama opisani su na svakoj strani, a najviše oni koji se tiču odnosa prema ženama.
Njen otac se bavi prepariranjem životinja pa kroz priče često osećate miris lepka, imate utisak da su životinje oko vas i da nemate gde da pobegnete, baš kao ni Viola.
Njeno odrastanje nije bilo onakvo kakvo imaju sva druga deca. Biti predmet napastvovanja od strane doktora, švercerke i kombajniste samo su delić onoga što je Viola prošla.
Jedine svetle tačke bile su crtanje i sakupljanje etiketa sa paklica cigareta. Za takmičenje je dobila zadatak da nacrta Moskvu. Uspela je, iako joj je to donelo samo nevolje, baš kao i sakupljanje etiketa.
Po sredi je jedna priča koja vas tera da se zapitate koliko su deca dužna da trpe stanje u društvu, loše međuljudske odnose. Da li su ženska deca kriva što su takva?
Jedan surovi prikaz društva bez morala, život na margini, bez ljubavi prema državi, ljudima, poslu, partiji. Ljubav je samo hobi.
Zelene voćke postaju crvene. Možda uskoro i svane.
No Comments