Velika usamljenost; Kristin Hana

Drama, Prikazi, Stela knjige By Aug 02, 2022

Kristin Hana je američka spisateljica koja je poznata po svojim romanima širom sveta. Moj prvi susret sa njenim stvaranjem bio je kroz roman Slavuj (nad Pirinejima) koji je tada bio dostupan kod IK Evrobook. Mnogo godina je prošlo od tad, ali ta ratna drama i dalje drži broj  1 na mojoj listi. Isti izdavač izdao je i roman Ulica svitaca, ali me on nije oduševio zbog nekih mojih stavova.

Kao što svi znamo Evrobook više nažalost ne postoji pa je autorska prava preuzela IK Stela. Bila sam izuzetno skeptična po pitanju prevoda i rada same izdavačke kuće ali moram reći da sam se prijatno iznenadila. U kratkom vremenskom roku izdali su Zimski vrt, Slavuja, dok je Velika usamljenost bila u pripremi.

Naravno da sam roman Velika usamljenost odmah kupila čim je izašao, ali je čekao svoj red.  Nakon nekoliko dobrih preporuka i pozitivnih utisaka o samom romanu reših da ga pročitam.

Ne znam šta sam čekala do sada.

Roman nas vodi u Ameriku, u Sijetl, a potom i na hladnu Aljasku. Leni, Kora i Ernt Olbrajt glavnu su junaci ovog romana koji će nas voditi kroz preko četiri stotine strana ove teške priče.

Hana je za podlogu ove porodične drame odabrala (neku vrstu) Vijetnamskog sindroma i utkala ga u Erna Olbrajta. On je bivši ratni zarobljenik koji se po povratku iz rata u Vijetnamu vraća skroz drugačiji. Agresivan je, ne prihvata tuđa mišljenje, nameće svoje i vrlo lako upada u sukobe ne obazirući se na to ko mu je sa druge strane.

Nažalost (ili na njegovu sreću) njegova vreća za izbacivanje besa je njegova žena Kora. Kada jednog dana dobije otkaz na poslu rešen je da sa porodicom ode na daleku Aljasku.

Sami, bez igde ikoga dolaze u staru, trošnu kuću koja je udaljena od glavnog puta. Tada zaista počinje borba za preživljavanje. Nekome na Aljasci, a nekome u četiri zida.

Istina je glasila ovako: Zima je tek počela. Hladnoća i tama će trajati dugo, a one su same ovde. Istina je bila da joj je najveća opasnost pretila u sopstvenoj kući.

I tako dan za danom pratimo život porodice Olbrajt, meštane Aljaske, njihov način preživljavanja. Njihova priča nam pruža jednu disfukcionalnu porodicu koja se, najblaže rečeno raspada i u kojoj niko nije srećan. Oslikava oca koji je sve samo ne figura koja je potrebna jednoj mladoj ženskoj osobi, nasilnog muža koji vrlo često ima žute minute. Te minute Kori su zapravo sati. Njeno lice je unakaženo, puno podliva, modrica i krvi ali uvek, zaista uvek nalazi načina da oprosti svom mužu.

Po sredi je zapravo jedna patološka ljubav koja ima i žrtvu i napadača; jer kada napad prođe sledi puno izvinjena kao i opravdanja za učinjeno.

Možda mi to ne bi bilo toliko mučno da čitam da u romanu ne postoji još jedan lik koji sazreva u takvoj porodici poremećenih odnosa trudeći se da balansira između očeve bolesti i majčinih opravdanja.

Nada. Blistava stvar, mamac za neoprezne.

Leni. Svetla tačka ovog romana. Junak kojeg morate da volite jer oslikava sve dobre osobine jednog mladog čoveka; trezvena, pametna, obrazovana, mudra… I veoma svesna svega oko sebe.

Ponekad si morao da se vratiš unazad da bi krenuo napred.

Hana se u ovom romanu dotakla jako teških tema koje se na prvi pogled ne vide, ali uz dublju analizu shvatamo da je odabrala goruće probleme društva i da ih je nažalost opisala na veoma realan način. Knjiga je teška, nabijena čudnim emocijama, patnjom i bolom. U trenucima kada to nije, Hana opisuje divne predele Aljaske što je odlika njenog stila; čitaocima nudi opise takve da možete da izmaštate tu trošku kuću, kokošinjac i krajolik.

Mnogo puta sam zastala dok sam čitala ovaj roman. Mnogo puta mi je bilo teško. Mnogo puta sam se nervirala oko junaka i njihovih postupaka trudeći se da svima nađem neku vrstu opravdanja. Nije mi uvek polazilo za rukom…

Kristin Hana je u svojim romanima obradila mnoge teme i iskreno mi je drago što je u romanu Velika usamljenost odabrala da to budu upravo motivi koje sam već pomenula. Nadam se isto tako da će ovo osvestiti mnoge žene da ne treba da budu ničija vreća za udaranje. Nisu dužne da trpe ništa što ih ne čini srećnima.

Život je prekratak da biste ga gubile na ljude koji vas ne vole. 

2 Comments

  1. Tatjana says:

    Sjajna recenzija! Kao neko čiji se utisci u potpunosti poklapaju sa svim ovde napisanim tvrdim da si obuhvatila baš sve značajnosti romana. Uživam u tvom blogu i jedva čekam novu recenziju ❤❤

    1. Mnogo ti hvala na divnim rečima! ❤❤❤❤❤

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *