Rudnik; Miodrag Majić

Domaći autori, Drama, Horor, Prikazi, Vulkan By Nov 06, 2022

 

Život bezobrazno brzo proleti. Zapamti to!

Miodrag Majić poznat je po tome što je pisac tri romana ali i po tome što je sudija Apelacionog suda (na vama je kako ćete ga upoznati). Sudeći po tome da su prethodna dva romana Deca zla i Ostrvo pelikana štampana u preko 50 tiraža velika očekivanja povodom izlaska trećeg romana sasvim su opravdana.

Prethodna dva romana su mi se dopala iako sam imala neke male sitne zamerke pa sam ovom romanu pristupila isto ali ovoga puta me je gospodin Majić potpuno razoružao. Grešaka i zamerki nije bilo od prve do poslednje stranice.

Ono što krasi Majićev stil jeste pre svega odabir teme koja je popularna, primamljiva i koja izaziva znatiželju kod čitaoca. Ovoga puta je jako teško odabrati samo jednu, glavnu temu o kojoj je reč jer tema je mnogo, a koja je u centru zavisi od vašeg ugla posmatranja.

Ono što je izvesno jeste da je u centru dešavanja Bogdan Banjac koji nas provlači kroz lavirint istine (one prave ili imaginarne) ne ostavljajući nam klupko da iz lavirinta i izađemo. Ovde nema Arijadne koja će nam pomoći da pronađemo rešenje i budemo pobednici jer kada se sumiraju svi utisci čitaoci ostaju potpuno zatečeni celokupnim romanom.

Zgrabi priliku koju ti život pruži. Retke prilike skrivene su u lavirintu bezbrojnih stranputica.

U nadi da svoja sećanja sabere u jednu priču koja ima početak i kraj Bogdan Banjac sve vreme luta u prošlost gde se priseća raznih likova i događaja koji su ostavili traga na njemu. Seća se i Lugova, mesta koje je odisalo mirom i koje ga je uvek asociralo na detinjstvo, sreću, blagostanje.

Živeći od danas do sutra, često u nemaštini pronalazi svoj put i završava Pravni fakultet. U srećnoj je vezi i naizgled Bogdanov život konačno ima smisla sve do jednog dana kada dobija ponudu koju bi verovatno retko ko odbio.

Odluke donete u afektu često su jedine prave.

Ako ste pomislili da tu kreće prava priča u romanu opasno ste se (kao i ja) prevarili jer to je samo jedan mali segment onoga što se dešava u romanu. Mešaju se sadašnjost i prošlost, Beograd i Lugovi, luksuz i trošna kuća na brdu. Mešaju se moral i  nemoral, istina i laž… Mnogo puta u našem narodu čula ona stara da “para vrti gde burgija neće” pa bi se ta krilatica mogla pripisati i ovom romanu.

Nema velikog novca bez velike nesreće. Bogatstvo je uvek plaćeno nečijom tugom. Zato se čuvaj i nikad ne zatvaraj oči pred onim što vidiš.

Jasno je da je u samom centru ovog romana rudnik ali nije to samo običan rudnik zamišljen pre samog čitanja romana. Rudnik je onaj “kamen spoticanja” svih meštana tog sela. Mesto koje se ne pominje, mesto o kom se ne priča.

Mnogo je likova opisano u ovom romanu, mnogi će ostaviti traga kako kod glavnog junaka tako i kod čitaoca. Izvesno je da ćete tokom čitanja postati nepoverljivi prema baš svakom junaku i pokušavati da pronađete onu pravu istinu i razrešenje celog romana ali verujte mi na reč da je to gotovo nemoguće. Nemoguće je zato što samo autor zna pravu istinu, a nama čitaocima ostaje da razvijamo raznorazne teorije, bez pokušaja da bilo koju osporimo.

Sreća, ta varljiva kratkotrajna zvezda, koja se povremeno pojavi i zasija na putu između dve tačke besmisla…

Da li je samo Bogdan taj koji luta između stvarnog i izmišljenog?

Sasvim sigurno ne jer i posle samog čitanja romana i dalje nisam sigurna koja je istina prava ako je uopšte ima.

A vi?

Zastani ponekad i zapamti trenutak. Nema previše momenata vrednih sećanja, ali kada naiđu, budi sposoban da ih prepoznaš. To su trenuci vredni rađanja.

No Comments

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *