Fredrik Bakman; Medvedrag ili Bakmane izvini

Drama, Laguna, Prikazi By Dec 28, 2020
I vrapci na grani znaju da kada god neko upita za omiljenu knjigu ja kao blesava vičem “Uve, Uveee!!!”
Da, Uve kojeg je Bakman stvorio da ga ljudi ili obožavaju ili ne vole. Sasvim je jasno da pripadam prvoj grupi i isto tako je po naslovu jasno da ne treba da pričam o Uveu.
Hajmo na stvar, ali moram još koji red o njemu. 

 

Kroz Uvea sam, rekla bih naivno, gledala sva njegova dela koja su izlazila za naše tržište. Volela sam ih iako možda ne zaslužuju baš toliku ljubav. Kako je u izdanju Lagune izašao Medvedgrad jasno je da sam istog dana otišla i uzela roman iako, moram priznati skroz iskreno, nisam imala želju da ga odmah čitam. Nije me privukao, ili bih mogla da se pravim važna pa da kažem da sam osetila da mi se neće dopasti. 
 
UUUUUPS! 😎
 
U središtu romana je naseljeno mesto Medvedgrad po kojem roman nosi ime. Stanovnici Medvegrada su opčinjeni hokejom koji im je zaštitni znak grada, a rekla bih i jedina zanimacija. Na preko dve stotine strana prošlo je tek nekoliko dana, a ni redak napisan o nečemu drugom što nije hokej pa tako ako ste znatiželjni da saznate sve o pakovima, ledu, opremi kao i gruboj igri eto prilike, ali ja to nisam tako zamislila. 
 
Na korici piše ovako: 
Priča o malom gradu, velikim snovima i ceni koju smo spremni da platimo da bismo ih ostvarili.
I tako ja očekujem velike snove i cenu koju će platiti. Upoznajemo Kevina, glavnog igrača hokej kluba Medvedgrad, Amata, Benjija, Maju, Anu… Svako od njih ima svoju priču u ovom romanu, ali mi je Amatova bila najdirljivija jer je osoba koja je jedina zaslužila da se nađe tu gde jeste uz pomoć truda i rada. 
Okosnica radnje dešava se na sredini knjige. Taman kada sam pomislila da će roman dobiti obrt, priča dobija skroz drugačiji smer. Tema koja je izuzetna u današnje vreme mogu slobodno reći toliko je traljavo obrađena u ovom romanu da mi je bilo žao što je Bakman tako lako pretrčao preko toga. 

Stanovnici Medvegrada naivno veruju u jednu istinu, dok ne saznaju i drugi deo priče.
Ceo deo oko toga mi je izuzetno naivno opisan. Junaci u ovom romanu opisani su kao mnogo stariji nego što u knjizi jesu, dečaci kao snažni i jaki, a devojke kao izuzetno zrele skoro kao da imaju četrdeset godina. 

Čekajući da Bakman priču zaokruži onako kako bi trebalo za mene je ova priča gubila na značaju jer sam se razočarala. Teme o kojima treba pričati skroz su zanemarene do te mere da se pominju na svega četrdesetak strana kao centralne. Mislim da je Bakman mnogo hteo i zamislio, ali nije ispunio, barem kod mene.
Svesna sam da postoje svi oni fanovi kojima je svaka Bakmanova knjiga wow, ali meni jednostavno nije. Krivo mi je što se dotakao teških tema, teških priča, a nije ih obradio kako je trebalo. Priča ima nastavak, ali biću (opet) skroz iskrena i reći da ne znam šta bi više nastavljao jer… jednostavno to nije to.
Knjiga pored prespore radnje i nedovoljno dobro opisanih likova ima sjajne rečenice koje jesu Bakmanov fah ali mi se u ovom romanu čine kao “daj da napišem koji red da bi me citirali”. 
 

Eto, toliko od mene, trojka je dobra ocena.
Bakmane izvini, ali ja samo htela da mi se ovaj roman mnogo dopadne.
(Do mene je, nije do tebe!) 😂
Izdavač: Laguna
Ocena: 3/5

No Comments

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *