Ja sam Milutinova i Dragutinova majka. Uroševa žena. Jelisaveta. Jelena Nemanjić. Devojka iz Avinjona. Uzdanica Anžujaca.
Ana Atanasković je spisateljica rođena je u Kruševcu 1973. godine. Diplomirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Još u srednjoj školi je na pisaćoj mašini napisala tri mladalačka romana koji su ostali kao dokument-želja, simbol onoga što joj je srcu najviše drago – pisanja.
Autorka je sedam knjiga, a o jednoj knjizi upravo je ovde reč. Uvodni deo romana “Jelena Anžujska” je uvršten u knjigu “Manastir Sopoćani” u izdanju Svetigore.
Roman je posvećen Jeleni Nemanjić u narodu poznatijoj kao Jeleni Anžujskoj, ženi kralja Uroša.
U romanu opisan je njen ovozemaljski život od početka do kraja. Od buđenja jednog života do gašenja istog. U trideset i jednom poglavlju ovu slavnu ženu upoznajemo kroz drugo svetlo, kao ženu iz naroda bez obzira ja njen položaj i uticaj u društvu. Pisan u prvom licu doprinosi potpunom uživanju u priči i utisku da vam svoj život upravo ona priča.
Kada jednog dana dobije saznanje da joj je u zvezdama zapisano da bude kraljica ona se okreće Francuskoj ne misleći da je kruna čeka u Srbiji. Kako običaji nalažu ona je bila obećana upravo Urošu, koji je u njenu čast dolinom reke Ibar zasadio plavi jorgovan kako bi Jelenu podsećalo na voljenu Provansu. Ova dolina vekovima odoleva vremenu, a uvek stoji kao simbol velike ljubavi i poštovanja.
Svi mi padamo i to svakog dana, ali Ljubav nas čeka i u padu, jer joj se uvek možemo otvoriti. Iz najgoreg ponora se može ustati ako se da ruka Ljubavi. Nema neoprostivog.
Dolina jorgovana, izvor @studenicainfo.rs
Na dvoru se susretala sa mnogim spletkama, ali uz pomoć svoje oštroumnosti uspela je da izađe kao pobednica iz svih duela.
Žena može sve. I kada misli da nema kuda i da joj je sudbina vezana za stubove. Čija nije? Možeš li bežeći od sebe ikuda stići, osim opet na svoja vrata?
Sa Urošem dobija potomstvo, Miluitina i Dragutina koji kasnije postaju vrsni ratnici i vladari, ali ne onakvi kakve je Jelena želela. Da bi okajala svoje grehe, uvek privržena Bogu i crkvi, Jelena gradi manastir Gradac koji je danas njena večna kuća.
Manastir Gradac, izvor turistickisvet.com
Naš sud je naša sudbina. Sve što činimo drugima, činimo sebi. Kada ne gledaš oko sebe i ne sudiš drugima, okrićeš novi sloj mira.
Jelena je bila različita od svih vladarki koje su bile pre nje. Znala je, htela i činila mnogo, posebno za mlade devojke koje je opismenjavala u svojim školama. Istorija je pamti kao veliku ženu i vladarku, dobročiniteljku. Tako je i opisana u ovom romanu.
Tri godine nakon svoje smrti, Jelena je proglašena svetiteljkom.
Ovo je roman za sve one koji vole romansirane biografije koje su na granici imaginarnog, sa pravom istorijskom potporom. Ovo je odavanje počasti jednoj slavnoj vladarki koja je osvojila mnoga srca.
Verujem da će svako ko bude pročitao ovaj roman uživati u priči o životu Jelene Nemanjić, Jelene Anžujske, Jelisavete, Milutinove i Dragutinove majke.
Budi uspeh kome se svi klanjaju.
Hvala najlepše i od srca <3
Hvala Vama na čitanju, Ana! <3