Izbledele duše; Mladen Jakovljević

Akademska knjiga, Domaći autori, Fantastika, Prikazi By Aug 17, 2021

Dok ovaj roman nije došao u moje ruke nisam znala o kom se piscu radi. Mladen Jakovljević rođen je u Novom Sadu, gde je završio Filozofski fakultet, magistarske i doktorske studije. Radi kao profesor na fakultetu u Kosovskoj Mitrovici gde predaje englesku i američku književnost. Pored naučnih radova napisao je tri romana; Vrata sumraka, Izbledele duše i Kad se vratim.

Roman Izbledele duše je savremeni roman koji se može podvesti kao prvi savremen mortalitet. U sebi sadrži elemente čudnog, čudnovatog, fantastičnog pa u određenim momentima zaliči na savremenu bajku. U ovom romanu je stalna borba dobra i zla, onog i ovog sveta. Hod po tankoj liniji gde čitaoci prosto ne znaju u koji su svet uplovili.

Sa dva glavna pripovedača i dva toka svesti Mladen nas uvodi u svet izbledelih duša. Vraća nas u davna vremena, u predivan krajolik podno Gučeva gde uz pomoć svojih junaka dočarava mentalitet i dijalekat toga kraja.

Sveća je svetlost u tami postojanja.

Kada se jednog dana nađe u staroj trošnoj šupi skoro proziran i zbunjen Radovan pokušava da shvati gde je. Kraj oko njega je nepoznat, liči na groblje ali ni nalik onim grobljima koje obilazimo o velikim praznicima.
Ovo je groblje omeđeno tarabom poput nekog dvorišta, a međa su uskovitlani sivi oblaci. Ko pokuša da izađe sa groblja oseća strašan bol i hladnoću. Nesnađen u potpuno novom svetu susreće starca Miloja koji je u ovom romanu neka vrsta naratora, starog mudraca koji svojom mudrošću pleni dušu. I Radovanovu i našu. On ga upoznaje sa onozemaljskim svetom i ljudima koji ga okružuju.

Prvoupokojeni Vidoje glavna je figura onozemaljskog svega i groblja, a oličenje je skoro svih ljudskih grehova. Kao gospodar Hada on upravlja paralelnim svetom koji je za Radovana nepoznat.

Nekad je tako malo potrebno da veliki padnu.

Sa druge strane imamo sveštenika Branka koji oseća hladnoću i jezu svaki put kada prođe pored groblja. Vrata onog sveta za njega su odškrinuta, ali on radije bira da služi Gospodu.

Onome ko jednom zaviri u drugi svet, makar i načas, vrata od njega uvek ostaju odškrinuta.

Roman Izbledele duše može se opisati kroz tamu, tugu i setu. Može biti obojen najtamnijom nijansom cne gde ponekad samo zaiskri plavičasta boja.

Niko nije savršen, a gde naša duša putuje zavisi od nas, naših postupaka, vere, želje i ljubavi. Svi Jakovljevićevi junaci pronalaze svoj mir osim dva, najbitnija koja su oličenje dva velika greha.

Konstantnim preplitanjem dva sveta ovaj roman ima odličnu dinamiku, drži pažnju i budi znatiželju. Uvek na ivici stvarnog, ali jednako fantastičan. Iako na početku ovaj roman nudi dva narativna toka, oni se kroz priču spajaju u jednu celinu koja čitaocu daje potpunu sliku o priči koju je Mladen izmaštao.

Ovim romanom nas Mladen vraća u davna vremena i verovanja u usud. Daje nam priliku da preispitamo sebe, svoje postupke ali i da nikada ne zaboravimo svoje korene.

Ne dozvolite da vam duše izblede i pre nego što za to dođe vreme.

Budite najbolja verzija sebe, uvek!

Koliko god da čoveku telo i sećanja izblede, ma koliko vremena da je ovde, tuga ostaje do samog kraja, dovojno snažna da može da zaboli i povredi i ono malo duše što preostane da se grčevito drži za postojanje.

 

1 Comment

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *