Nikolina Nina Bajić je spisateljica koja piše iz srca o temi koja svakome leži negde u dubini srca, dovoljno duboko da je ne vide svi, a opet opipljiva svaki put kada se pomene.
Ašlama je zaista čudno ime za trešnju. Ime za onu trešnju koja raste od ljubavi i koju beru najnežnije ruke. Ona trešnja koja ima ukus detinjstva; najslađa. Trešnja koja budi sve uspomene.
U romanu Ašlama čudno ime za trešnju Nikolina nam priča o svom detinjstvu koje je provela u ušuškanosti doma bake i deke u Drvaru. Svako koga su u detinjstvu milovale nežne, a radničke ruke osetiće povezanost sa Ninom i ovim romanom.
Dani provedeni sa bakom i dekom u Nini su budili najlepše osećaje, a povezanost sa njima opisana je na jedan topao i divan način blizak svima nama.
Način na koji Nina pripoveda o svom dedi čitaoce tera na suze, koliko god bili jaki. Nama koji smo teški na suzama ipak ne pada teško da priznamo da smo prolili more suza.
Dok je Nina proživljavala detinjstvo puno brige jer je deda otišao u rat i dok je brojala dane do povratka uz molitve sa druge strane granice ja sam sa mojim uživala. Uživala koliko su nam dozvoljavale okolnosti jer se ratno stanje osećalo svuda. Prisećam se i najbezbednije i najbolje vožnje u crvenoj Ladi i svakog putovanja sa dekom. Sećam se svakog poljupca i osmeha kada se sretnemo.
Mi nismo imali Ašlamu, ali smo imali ljubav, kao i Nina.
Ovo nije samo priča o đedu! Ninina baka pravila je najlepše šape koje mirišu čak dovde! Pravila ih je i moja, isto tako! Najmekanije, posebno kada odstoje nekoliko dana, što se retko dešavalo. Čekala i ispraćala u školu baš kao i Ninu njena baka.
Čitajući ovu knjigu shvatila sam koliko su deca jaka i borbena čak i kada se to od njih ne očekuje. Kako ljudska patnja može da natera dete da preko noći sazri i nikada više ne bude dete nego Čovek.
Opis ovog romana mene podseća na ratno stanje `99 kada smo svi shvatili kako je kada prva slova učis u podrumu dok se napolju “moćne sile” igraju ljudskim životima. Kada se oglasi vazdušna opasnost, a ti moliš boga da svi tvoji budu i ostanu živi. Pamtim rođendan te godine. Sama, sa najbližom porodicom. Nijednog drugara da podelimo sreću u teška vremena. Nini je ipak bilo teže. Priznajem. Bez ikakvog kontakta ona je samo čekala da joj se vrati najvoljenija osoba na svetu i da je zagrli najmekanije.
Deca nikada nisu kriva, a nose veliko breme prošlosti. Teško je reći da će to buduće generacije moći da izbegnu jer živimo u ludom vremenu.
Volela bih da ova priča dođe do što većeg broja ljudi jer je divna, tužna, setna, melanholična. Ipak, nateraće vas da se setite svog detinjstva i svih avantura sa omiljenim osobama u životu, dekom i bakom.
Izdavač: Književna omladina Srbije
Ocena: 5/5
1 Comment