Igor Kolarov je rođen 1973. godine u Beogradu i jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: Hionijine priče (pesme i priče, 2000); Agi i Ema (roman, 2002, nagrada “Politikin Zabavnik”); Priče o skoro svemu (priče, 2005, nagrada “Neven”), Kuća hiljadu maski (roman, 2006; nagrada “Politikin Zabavnik”, nagrada “Sima Cucić”, nagrada “Mali Princ” za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Nažalost, prerano nas je napustio, ali kroz njegova dela živi i sećanje na njega.
Iako mi je srcu najdraža njegova “Kuća o hiljadu maski” i šašava Efi, Agi i Ema je roman koji je bio deo projekta Spomenar velikana koji, zajedno sa drugom, svakog meseca vodim na svom IG profilu. Zamisao je da se prisetimo svih divnih dela koje su napisali velikani srpske književnosti. Kolarov je bio izbor pred praznike kao ventil od svega ružnog što je donela ova godina.
Ko je zapravo Agi?
Agi je dečak koji:
-zna da zaobiđe jednu baru na putu za školu i upadne u drugu
-napiše pismo za Emu i ubaci ga u poštansko sanduče
-ponekad plače u ostavi za cipele ili na nekom drugom mestu
-pomaže Emi da popravi stvari
-želi da ima kornjaču ili brata
-zaspi bez brojanja ovaca
A ko je Ema?
Ema je jedna starica koja živi u zamku preko puta Agijeve kuće. Upoznaju se sasvim slučajno jednoga dana. Spaja ih samoća i usamljenost. Tuga i nedostatak ljubavi. Jedno drugom su potpora za svaki naredni dan. Za svaku narednu sreću, lep trenutak ili sitnicu.
Agi je dete koje živi u disfunkcionalnoj porodici gde je prepušten sam sebi iako ima oba roditelja. Bez interesovanja za njega, Agi shvata da u roditeljima nema prijatelje niti nekoga ko će ga pogurati kada padne ili zastane. Nema nikoga ko će mu reći da je sve u redu i da će biti bolje.
Usamljenost glavnog junaka oseća se na svakoj stranici ovog romana dok ne upozna Emu. Sa njom ide svuda, jede najbolji sladoled od jagode i shvata da život ipak mora i može biti lep.
Negde duboko u meni spoznala sam da decu poput Agija srećemo svuda oko nas, samo je pitanje koliko ih prepoznajemo.
Sve je više dece koja su usamljena i prepuštena da se kroz život bore sami bez obzira na to što imaju možda jednocifreni broj godina.
Kolarov kroz svoja dela piše upravo o takvoj deci i predstavlja ih kao velike junake što ona i jesu. Mali, hrabri ljudi koji pokazuju svetu da uprkos sivilu koje se nadvilo nad njih svojim osmehom mogu da oteraju sve to.
Grlite i volite svoju decu. Život je kratak za velike greške. 💓
Izdavač: Laguna
Ocena: 4,5/5
No Comments